Svjedoci smo svakodnevnih pohvalnih i slavopjevnih izjava političara službenog Zagreba po pitanju ulaska u Europsku uniju, a pri tome ti isti čelnici hrvatske političke scene najavljuju nastavljanje dobrih odnosa sa Amerikom, ovoga puta s novim predsjednikom Barack Obamom.
Koliko će ta dvostruka zamisao političko-društvenog razvoja biti uspješna za Hrvatsku i Hrvate, danas mnogi stručnjaci postavljaju otvorena pitanja. I novinari su naoštrenim perima uvijek spremni dati svoja mišljenja. Tako i dopisnica “Večernjaka” Jadranka Jureško-Kero u svom članku “Predsjednik za svijet” na početku piše: “Pobjedom Baracka Obame otvorilo se novo, nadajmo se, pozitivnije poglavlje američke i svjetske povijesti. Nevjerojatna količina zdravih emocija, brojnost potpore senatoru iz Illionisa i njegovim najavama promjene “stare” Amerike, čestitke stižu iz cijeloga svijeta, bez obzira ne to koji sustav i koju politiku države zastupaju, sreća na licima bijelaca, crnaca, Hispanaca, mora uroditi boljitkom na svim područjima i za sve nas. S time se slaže i Barack Obama, kao i svi politički analitičari koji su komentirali povijesnu pobjedu...”
Hrvatski politički čelnici, iako su u nekim pogledima drugačijeg mišljenja na pogled stvari koje se događaju, ipak u većini vjeruju da je pobjeda Obame pozitivan put budućoj suradnji. I sam još uvijek predsjednik SAD-a George Bush u svojim izjavama ističe da je bio “predsjednik u teškom vremenskom razdoblju”, vjerujući da je trebao u nekim svojim odlukama biti drugačiji. Njegove izjave primljene su rezervno isto kao i događanja u Hrvatskoj po pitanju “brdovitog ulaska” Hrvatske u Europu. A mnogi se pitaju - što zapravo znači Europa za Hrvatsku, a što Hrvatska za Europu. I ovdje su službeni promatrači podijeljeni u svojim razmišljanjima. Čak što više, i sam ulazak Hrvatske u NATO savez povlači za sobom nekoliko pitanja i sumnji u boljitak, a i sam pok. predsjednik Franjo Tuđman uvijek je govorio da “Hrvatska više nikada neće ići u nekakve asocijacije...” Dakle, sadašnji čelnici hrvatskog vrha vjeruju u nešto drugo nego pok. Tuđman, koji je zemlju izvukao iz “crne asocijacije” - iz bratstva i jedinstva kojega sada zovu regionalni sastav, zaboravljajući da su u svemu tome Domovinski rat i hrvatski branitelji svijetlo hrvatske prošlosti i sadašnjosti, na kojemu treba graditi sretnu hrvatsku budućnost. Klicalo se za vrijeme Domovinskog rata - Želimo slobodnu i neovisnu Hrvatsku, želimo biti svoj na svome i gajiti dobrosusjedske odnose, ali ne želimo da s nekim dijelimo (a zna se s kime) zajedničku blagajnu i zajedničke interese. Tako je govorio pok. predsjednik Tuđman nakon što je stvorio jednu hrvatsku vojsku, jednu hrvatsku politiku i jedan hrvatski loby.
U prošlom broju, po pitanju hrvatske diplomacije bilo je dosta komentara u hrvatskoj zajednici, a u našu redakciju pored mnogih čestitki povodom 15 godina plodnog rada stigle su i pohvale na račun komentara. Međutim, iz Zagreba smo dobili interesantnu “vijest dana” tj. da će od sada hrvatski veleposlanici i generalni konzuli dobiti novi zadatak - osobno se moraju angažirati kako bi pomogli hrvatskim izvoznicima i investitorima u zemljama u kojima obnašaju svoju skupo plaćenu dužnost. Ovu vijest je osobno uputio hrvatskim diplomatima Gordan Jandroković, ministar vanjskih poslova i eurointegracija, naglašavajući da se od hrvatskih diplomata traži da “hrvatskim tvrtkama osiguraju informacije o planiranim projektima, investicijama i raspisanim natječajima u zemljama u kojima rade...”
U svakom slučaju, možda će doći vrijeme da će ovim potezom suradnje u gospodarskom smislu početi zarađivati svoje visoke plaće, a od čega će svakako imati koristi hrvatska privreda, a što do sada nije bio slučaj. Zlatno je pravilo - svaka je promjena dobra, ako se na vrijeme pravilno provede u djelo, pa tako će možda i europski Cro-san uz američki blagoslov donijeti Lijepoj našoj sretnije gospodarske dane.

Rezultati američkih izbora i pobjeda Barack Obame zasjenili su mnoge (možda i važnije) događaje na svjetskoj političkoj sceni, iako se vjeruje da će ovaj crnoputi talentirani američki ambiciozni političar zasjeniti svoje dosadašnje prethodnike i postaviti Sjedinjene Američke Države na novu političku granu napretka, kako u američkom, tako i svjetskom interesu...

Početak studenoga mjeseca štovani čitatelji uvijek je trenutak sjećanja na one kojih više nema među nama, trenutak pažnje i osjećaja prema onima koji su nam za vrijeme njihovog života bili dobri, korisni i bliski. Naravno, tu mislim na one koji počivaju u Miru božjem, a u ovim danima blagdana Svih Svetih, prošlog vikenda, vjerujem da smo se sjetili njih, koji su bili među nama. Jer, kako fra Marijan ističe u tjednom listiću HKS sv. Nikola Tavelić “Kristu ususret” - Svi Sveti blagdan je odazvanika božjih. Bogojavljenje Duha Svetoga... Plodove koji rastu i sazrijevaju iz umrlog zrnja pšenice promatramo, divimo se - a to mi jesmo. Još žetva nije okončana. Ovaj blagdan samo usmjerava naš pogled prema konačnici, onom glavnom cilju za koji nas je Bog i stvorio i odredio..., tako govori fra, Marijan i naglašava: “Čivjek često treba osvajati samog sebe za Boga, treba se probijati kroz tjesnace obiteljskog i društvenog života do ostvarenja Božjeg nauma u sebi i zajednici životnog okruženja, obitelji. U pjesmama spašenika izranja bistra svijest da je konačno spasenje čisti dar Božje ljubavi i dobrote koju čovjek prima osobnim opredjeljenjem za Krista”...